utorak, 25.03.2008.

Nešto za kraj

Okej, glupo mi je totalno ovo uopće napisat, jer sam već sama sebi dosadna s tim odlascima pa vraćanjima natrag, al ovo je definitivna odluka koju želim već dugo. Mislim da je ovo kraj svih lutkičinih avantura u njenom relativno kratkom životu na blogu. Skužili ste da svakom postu treba jako dugo da osvane. U početku je to bilo znatno drugačije i zanimljivije, al stvari se s vremenom mijenjaju. Prvi post ovdje bio je napisan onako u 2 minute na komadu papira kao 'višak inspiracije' i odmah nakoliko minuta kasnije se pojavio na nekom novom blogu. Kad sam vidjela što sam napravila, nešto me primilo i valjda u nekih 20-ak minuta sam napisala nekoliko nastavaka i jedva čekala kad ću kojeg objavit. No u zadnje vrijeme me primilo nešt potpuno suprotno, stavljanje priča mi je postalo nešto poput neizbježne obaveze. Ne da mi se nije dalo, a i to isto, nego mi je ponestalo ideja. Sviđalo mi se što mogu pokupit neku glupost koja se dogodila i postala 'top tema' tamo negdje (npr. Afrea oko Kate Moss, Vlatke, Naomi i ne znam koga sve ne), ali s vremenom se sve svodi na jedno te isto te mi se čini kao da je svaki post nalik nekom tamo predhodnom. I onda kad za zadnji post idem gledat komentare, pročitam 'super post, dođi do mene' ili nešto u tom stilu, zapitam se, zašto se ja uopće trudim? Po tome se vidi da ima toliko plitkih ljudi koji su samo željni komentara koji najčešće onda bivaju tako prazni, al oni su njima svejedno zadovoljni. I ja to radim kod nekih ljudi. Upravo iz tog razloga. Al onda se više veselim pravim i iskrenim komentarima. Okej, moram priznat da ima vas nekoliko za koje 100% znam da čitaju posteve i prokomentiraju ih kako treba, i zbog takvih komentara se zaista isplati i nešto napravit.
I da, da ne zaboravim, moram se zahvalit SHIVI- the destroyer, čiji me davno napisani post 'porculanska lutka' uopće i potaknuo da otvorim blog i stvorim ovog čudesnog lika, tj. likicu. I Jeleni, iliti Sjeni, koja me još prije toga naučila sve ove neke stvari oko bloga, i Andriji, koji je napravio ovaj poseban dizajn kakvog nema više nitko u blogosferi i ... ak sam nekog zaboravila spomenut, nemojte se ljutit. Zvučim si malo patetično...brrrrr... Bad mi je sad ovo uopće sve objavit kao 'poslijednji post' ( a jebiga, kako ovo jadno zvuči), jer možda baš sad, kad kliknem 'objavi' i kad svi vi ovo pročitate, možda me pukne neka ideja kakvu još svijet nije vidio vezanu uz lutkicu i njene pustolovone i kažem sama sebi: Koja si ti k****!!!! Kak si mogla to napravit??? Joooooj...a dogodit će se to prije ili kasjnije. I onda ću se pokajat. Al nema veze. A možda i ako mi se neš opet pomuti nastavim pisat kao i prije. No sumnjam. To bi bilo to. Neću više pisat jer ionako već zvuči dovoljno jadno pa...bi bio red samo da ostavim jedan veliki pozdraf...i za one moje naj : Smile smijeh
Image Hosted by ImageShack.us

- 19:36 - komentiraj (20)

nedjelja, 02.03.2008.

Ja sam čarobna lutka. Mogu te naučiti voziti auto.

Sigurno ste čuli kako je neki tamo češki klinjo Miroslav Novak ukrao starcima auto i vozio kilometar i pol i zabio se u drvo. Imate u subotnjem 24 sata na zadnjoj stranici ispod one gole tete i na teletekstu 139. A što je zapravo bilo, objasnit ću vam. Nakon što sam pobjegla iz grada zvanog čakovec još malo sjeverbnije, došla sam na neku foru i do Češke. I tamo sam se malo izgubila...pa ono, sjetim se da tamo ne trebam više glumit i da slobodno mogu hodat državom kao djevojka. no zamislila sam ja to malo drugačije. Bit ću ja i dalje dijete. Samo žensko dijete. Onako izgubljena u Češkoj, nisam imala ni mjesto za prespavat. No najvažnije je da sam imala svoju garderobu sasobom i mogla sam se presvuć i našminkat kad god sam htjela. Ma da me je brinulo ono neko načelo iz fizike, da si na različitim djelovima planeta ili na različitim planetima različito težak. Pa onda ono, možda se udebljam na neku foru u Češkoj, pa ne uspijem na sebe navuć niti jednu haljinu, pa ću onda opet morat mjesec dana jest jednu jabuku, koja bi već nakon mjesec dana bila skroz trula, pa bih ju naposlijetku jela samo dva dana, a ostalih 28 bih bila gladna......No tu nije bilo problema. Našla sam se u nekoj maloj uličici iz nekog njihovog hotela ili hostela, nije bitno, bio je mrak i jedan veliki kontenjer pun smeća i hrane. Sakrijem se ja u njega da me netko ne vidi kak se ja presvlačim pa da me netko ne slika i na tome zaradi 500kn. Ili nedajbože 1000. To što u kontenjeru smrdi mene ne dira uopće. Svi ljudi na svijetu smrde na svoj način. Zašto ja ne bih imala svoj? I tako izlazim ja iz kontejnera u nekoj tamo haljini i tenisicama. Obično današnja mladež nema ukusa pa na haljine nose tenisice. našminkana od uha do uha. Čak sam pronašla i neku ljigavu lizalicu, za ono ko fool da ne bi mislili da sam bulimična, pa da ipak nešt jedem. i krećem u šetnju. I naletim ja na nekog malca kako sjedi ispred kuće i plače. J*** ga patak, mislim si, zašto mali plače? Zar je uočio razliku između tripa i LSD-a pa se razočarao? Žalim ga. Dođem do njega i pitam ga što ga muči. On meni- ja sam još mali. Svi mi to govore. Svi mogu voziti auto osim mene. Što god ja kažem, oni meni samo hledno odgovore da suosjećaju samom jer su i oni nekada davno imali pet godina. To nije u redu, ja želim odrasti. Ja ne želim biti mali. Ne želim. -Okej, come down. Pa ja te mogu naučiti vozit auto. Samo ako ga imaš. ja sam svog morala ostavit na granici sa Slovenijom jer nije stao. Odmah kad bi na jednoj granici ušao, na drgoj bi počeo izlazit, a to je malo prekomplicirano za ljude koji rade na granici. -imam ja auto. - Okej, kak ti mali možeš imat auto? imaju ga valjda tvoji starci. mislim si, kak mali može lagat da je auto njegov, a kažu da djeca mlađa od 5 godina ne znaju lagat. I ode mali i vrati se s autom. Gurao ga je do mene jer ne zna vozi. Sjednem ja za volan i stavim njega u krilo. Napravimo mi krug po glavnom gradu Češke, Stocku, i mali prokuži tehniku. Dođemo mi do njega doma i dam ja malome da vozi. rekla sam mu samo da ne vozi predaleko jer još nije siguran u vožnji. Samo kilometar i pol. Kad dođe na kilometar i pol nek se zaustavi kako god zna i umije. I to mali i napravi. Zabio se u stup i pobjegao. Shit. Sakrio se kad sam mu javila da ga
traži murija. Pametan mali. AL našli su ga svejedno tamo negdje u parku. Bio je sav sretan što je naučio vozit auto. U znak zahvalnosti, nije reako muriji da sam ja tome svemu zaslužna. I bolje, ionako mi ih je več dosta. Kažu da je dječak premlad da bi ga se kazneno gonilo. AL im ipak nije jasno kako on zna vozi auto. Al ček ček...Ni meni nije jasno, zašto je one govorio hrvatski samnom??????Image Hosted by ImageShack.us

- 16:49 - komentiraj (17)

petak, 08.02.2008.

Želim biti zanimljiva

Moj život je koma. Definitivno. Ujedno, javljam vam da mislim da je ovo moje zadnje javljanje. Baš zato što mi je život definitivno svinjac! E, ma više mi se od toga diže dlaka na glavi. Dosadno mi je. Fali mi skandala. Fali mi uzbuđenja. Ja želim da moj život bude seks drogs end rokenrol. Zar tražim previše? Očito da, kažu mi da je samnom sve u redu. Glupi psihijatri. Al su fakat glupi. Nemaju oni pojma o psihijatriji. Mislim da mi je vrijeme da poduzmem ono nešto o čemu sanjam godinama...ne to da budem bogata slavna i poznata, a ne, to već jesam. Aha, onda sigurno mislim na krivu stvar. Al želim biti netko drugi. U današnjoj lopti zemaljskoj ljudi se bave kriminalom. Kradu aute, ljude, cucke, kondome, žvakaće pa čak i rubikove kocke (to možete vidjet u onoj reklami). Ja ću, da budem zanimljiva, ukrast identitet. Znam, i to je učinjeno, al ja ću to naravno, začinit na onaj svoj specifičan način.

Destinacija: Čakovec. Tamo neka OŠ bez lika po kojem je dobila ime. Zašto Čakovec?, pa tak, vele da je tamo neki lik iz Čakovca dofural EMO u Hrvacku pa ono...moj je plan vratiti se u djetinjstvo, a to neće biti teško pošto imam samo 40 kila i visoka sam 170. Recimo da sam trinaestogodišnji neuhranjeni dječak koji samo raste ko gljiva. I nerado se ponavljam ali opet se vraćem na emo. Bilo je to lijepo razdoblje mog života. Cool.
Ja: šišam se sama. U tamo nekom postu od prije ... piše zašto ja to radim sama. I pošto imam prerijetke pretanke obrve, morala sam stavit umjetne. Ovdje nemaju salon za to pa mi nije niš drugo preostalo nego obrijat se ispod pazuha i pokeljit to na gornji dio face. Odričem se Maksfaktora i Loreala i Mejblina samo da bi sličila na muško stvorenje. I crtam si crvenom olovkom za čube prišteve na bradi. Odlazim u shopping i kupujem mušku odječu. K vražićku, meni je to sve preveliko. Ženke u dućanu me gledaju s ustima do poda i komentiraju: IIIiiisuseee, pa ta nije normalna! Al naravno s naglaskom kojeg ne mogu napisat.

Kad sam sve učinila što sam morala, slijedili su upisi u školu. Rekla sam da sam ja dječak iz L.A.-a željan hrvatskog znanja na zagorskom naglasku i da bi mi bilo baš cool kad bih išla odmah u 7. razred. I primili me.
Nažalost, sve je trajalo samo 3 dana.
1.dan: Došla ja u školu sa spikom what's up?,e onda sam se sjetila da to nije nimalo emo, pa onda sa spikom Ja sam emo. Imaš kaj protif? I nisam stekla nitijednog prijatelja. Svi su me čudno gledali. A šta ću ja jadna, sjela u prvu klupu i žvaćem žvakaću s sluškama u ušima. Upozorili su me da je sve što ja radim zabranjeno. What a fuck, kakva je ovo škola u kojoj je sve zabranjeno? –letim van s opomenom odmah prvi dan.

2.dan: Opet se samnom nitko neće družit. Svi misle da ja pričam engleski, a to uopće nije točno. Jer ja znam kak se na hrvatskom kažu vugorke, oni mi ne bliveju. I dođe do mene neki debeli lik, tak negdje oko 60 kila i veli: pozdraf mršavi dječak! Ja sam Ivan, jel očeš da ideme na jano kavico? Ja samo što ne eksplodiram od smijeha kad sam to čula i odvratim: Ja ne pijem kavu, to ti je bomba od kalorija. Onda se sjetim da sam ja ipak 'muško' i da to njima nije u interesu pa se brzo ispravim čim sam vidjela začuđenu facu lika: Ovaj, sorry, ja bih rađe na pivu, kaj ti veliš stari? On meni: Bom te tužil vučitelj'ci! Buš ti videl, ovde ti se ne toči alkohol mlađima od osamnejst! E jebiga, a imala sam dobre namjere. I ženski glas. Sad već pričaju kak nisam još mutirala, a svi ostali jesu. A šta ćeš, samo sam zaboravila promijenit glas.

3.dan: Sad već imam traume. Vidim da nimalo lako nije živjet u gradu gdje ne možeš govorit materinji jezik pomješan s engleskim jer te odmah smatraju frikom. Danas imamo tjelesni. Katastrofa. Morat ću se skinut u kratke hlačice i kratku bijelu majicu. Sad budu vidli kak sam ja mršava i kak imam lijepu liniju ne baš karakterističnu za dječaka. Nevermajnd, vježbam ja u trenirci koja mi je prekratka i ogromnim tenama, samo kaj su mi oni dali dres njihove škole u kojem oni rede na tjelesnom. Kažu da su za mene morali naručit poseban model jer su svi dječaci veći od mene i imaju mišiće. Kad sam obukla dres koji je bio toliko malen da je otkrivao čak i obline koje nemam i obrijane pazuhe, bilo me je sram poazat se takva. Stala sam u vrstu odudarajući od ostalih i najednom osjetim samo val pogleda koji se jedan pojedan ljepi za mene.
A zakaj ti imaš cice? –pita me neki lik, a ja od srama ne znam kamo da gledam, pa kružim pogledom po svima i zaustavim se na klinji koji ima veće grudi od mene, ali i barem još 100 kila više od mene. Pa ima ih i on –odvratim i oni svi uzdahnu kao da im je pao kamen sa srca. A zapravo je meni pao. Zatim me taj isti pita: A zakaj ti nemaš dlake spodi pazuha? Kaj da mu velim...pa ko da ih ima svaki klinjo sa 13 godina. –Ja sam još mali –kažem ja i svi, uključujući cure i profesora se puknu smijat. I sad ti imaj 13 godina. Plače mi se. No ako sad počnem cmizdrit, skužit će da sam žena. Ništa, pravim se ko da niš nije bilo, a kad mene on opet pita: A zakaj nosiš hulahopke? Kaj si ti žena morti? Spustim pogled na svoje gležnjeve i ružičaste poluprozirne čarapice. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa! Moj se vrisak pročuo i izvan školske dvorane koja smrdi po znoju i izletim van s namjerom da se više nikada ne vratim. Al ja uvijek sve zaserem.

- 20:08 - komentiraj (10)

nedjelja, 27.01.2008.

Samo nastavak

Eh, on mene spasi od paparazza, ja njemu beskrajno zahvalna ( blabla ) Al on hoće protuuslugu. Što, pa ponudim mu autogram. Neće. Dam mu pusu, kaže da nije dovoljno. Pozovem ga na kavu, kaže da si to može i sam priuštiti. Kaj da mu radim?Niš, pitam ja kaj on oče. -Hoću tebe - kaže pokušavajući oponašati glas nekog mafijaša, al mu neide. Rekoh mu da ja nisam na prodaju, jer sam malo previše gladovala da bi ljudi samo tako mogli uživati u mojoj previtkoj liniji, i malo sam prepoznata općenito u svijetu da bi mi netko podrugljivo mogao reći Hoću tebe. Još nisam ni završila što trebam reć, kad on meni stavi maramicu na nos. I drži. Mislim, ja ne trebam kihat, a on meni maramicu. Još nisam ni završila mislit do kraja a već sam se
našla u njegovu autu. Oteo me je. Koji je on idiot, kaže mi da ako se smjesta ne pristanem radit za njega u njegovoj pekari da će ubit. Ha, on će mene ubit! Moš si mislit! I vozimo se mi tamo nekud po austriji, moram priznat da unatoč situaciji mogu reć da imaju dobru cestu. Da recimo kod nas vozi ovom nevjerojatnom brzinom od 40 km/h, već bi mi bili mrtvi. Kažem ja njemu
da je ona velika tipka na kojoj on drži šapu zapravo gas te da služi za to da ako on slučajno nekoga otme, da može brže pobjeć policiji, a on meni da ako bude brzo vozio, da će ga skužit policija i da će on završit zbog mene u buksi. ništa, moram šutit, jer način na koji je ovo rekao je bio previše pametnjikav, jer se pravio pametan ili kak da to drukčije velim. Nevermajnd, ja sam ipak toliko pametna da znam kak se treba spasit. To ti je zato što sam prestala pušit i konzumirat opasne i štetne i kancerogene (s)tvari kao što su naprimjer čokolino i onaj neki hippy ili kak se već zove. Djeca to žderu ko ludi i onda svi čude kak ne znaju ni pričat ni hodat odmah još kad su mali, al nema veze, moram se spasit! K vražičku, idemo, akcija! Dakle, većom brzinom nego što se mi vozimo tim vozilom, ja sam otvoril prozor i izmigoljila nekako na pola kroz prozor i počela pjevat na sva glas. Ne mogu vam reć kaj sam pjevala jer je bilo zima i vjetar me ispuhao da se nisam čula, no kad su to vidli tamošnji stanovnici (moram priznat da su čudni kad odmah na ovo reagiraju, al šta ćeš) pozvali su ne muriju, nego cobru 11! Pazi ovo, bit ću na telki!!! juzpi, opet ću bit na telki i to na RTL-u. to kad se ja pojavim bit će napokon neka bolja zamjena za BB, makar samo na 5 minuta. No nije bilo baš puno akcije jer je ovaj od straha kad je vidio plavo svijetlo iza sebe počeo vozit sve sporije...pa tak da su nas odmah zaustavili. Izvadili su lika koji me oteo iz limenke i om se počeo branit-pazi kak- ja sam navodno imala njegov auto pa si ga je on htio uzet natrag, a kak on svog limenog ljubimca voli najviše na svijetu i jako se brine za njega za razliku od mene koja ne znam ni vozit bez da bude žrtava na cesti i blabla , kaže da ga je samo htio natrag a da mu ga ja nisam dala. Kad sam to čula odmah sam ga počela tuć a ovi Cobrovci mene odmah- na psihijatriju, naravno, bez ikakvog opravdanja. Zašto? Nemam pojma. To je odnerdavno valjda opet u trendu.

- 17:51 - komentiraj (13)

četvrtak, 10.01.2008.

Moja prva ljubav...ili? Ne, sljedeći put!

Image Hosted by ImageShack.us
Hm, svi idu na skijanje, pa onda moram i ja. Naravno, prije toga sam obavila shopinng, mislim ono, pa ne mogu se skijat u štiklama od prošle godine, hello?!
U redu, sredila sam se najbolje što sam se mogla, jer od vrućine u stanu jedva da sam nešto upjela pudera stavit, mrzim tu klimu! Znaš ono, danas je petak i nosi se roza boja i šeširići, pa sam ja tako roza od glave do pete (okej, malo be bole oči al šta mogu, petak je!) odletjela onim vozilom što puže po zraku, ma znaš, ono malo kaj se jedva vidi, tak je malo da se ne čudim da nema u tom vozilu nijednog pesa težeg od 10 kila. Al se fakat sad ne mogu sjetit kak se zove to vozilo, enivej, idem u Austriju. To je ona zemlja u kojoj je rođen papa, za one koji ne znaju. Za one koji su u srednjoj išli na etiku a ne na vjeronauk, a na etici se uči da moraš bit pristojan prema tetama u rozom.
Izlazim ja van iz tog letećeg objekta, koji moram priznat, izgleda puno pšuno veće nego na nebu. Valjda to nije onda ona stvar na koju mislim. Al ovdje fakat ima snijega. Hehe. smrzavam se, nije ni približno kao doma. Nije ni kao u taksiju. Nije ni kao u toj stvari iz koje sam upravo sišla.
Ljudi mi se smiju. Bulje u mene. Mislim si, šta se oni meni imaju smijat, jel se uopće zna u ovoj zemlji tko sam ja?-derem se na sav glas. Pa sad, ako gledate ružnu Betty, al fakat ružnu Betty, znate sigurno onog klinju koji glumi malog pederka, isti takav dođe do mene otevši se majčici iz ruku i kaže: Hello!? Pa ti nisi normalna! Ti bi to barem trebala znat, al mislim, kakve su današnje zvijezde, nije ni čudo! Gle koka, čizme su ti pun pogodak, ali gdje ti je zimska jakna, gdje ti je šal, kapa, rukavice?! Ove se zime nosi narančasto, nisam siguran za rozo, a ti tu nmreš doć u Austriju sam tak u minjaku i majici i cvikama i torbicom od prošlog tjedna?!
-Pretvaram se ko da ga ne čujem, napravim facu a la Paris, skinem naočale do pol nosa i kažem: Mali, očeš moj autogram?
I puknem gapo nosu. On sav sretan odjuri do mame s krvavim nosem i viče:
-Mama, mama, opalila mi je ćusku, ja ne mogu vjerovat, ovo mi je najbolji dan u životu! - I onesvjesti se. Žena sva zajapurena paničari oko maloga a njegov stari tamo nad njim skamenjen stoji ko drvena Martina i bulji u mene. Ja mu namignem s polu otvorenim čubama pokušavajući izgledati slatkasto baš kako to pokušava i Maja Šuput. Al mislim da sam time postigla samo da vidi moj karijes. Ja sva smrznuta se okrenem u krenem prema velikoj zgradi punoj ljudi ponosna na to što su mi čizme pun pogodak, ovo ostalo ćemo danas zanemariti. ups, netko me zove iza leđa. Ja se postavim onako u onu pozu sa šapama na struku, stojeći ravno i odvažno koliko mi kičma to dopušta, i okrenem se u stilu ženki s reklama za neke šampone tako da mi kosa se okrene oko mene i opet me udari kakti zanosno po faci, al se meni od svega toga toliko zavrtjelo da sam pala. Nisam to već dugo radila. Oh, ne! Ogrebla sam svoje roze čizme i koljena! Podignem glavu i razbistri mi se pred očima čim pomislim da me čeka malo cigareta s hašišem makar su zabranili pušenje. I sad vidim četu paparazza koji su upravo pustili Britney na miru i došli snimarti mene....plače mi se...kako mogu, kako se usude...oh, kako ih volim...šta bi sve oni učinili za mene...Oni trče prema meni s fotićima a meni je zima i pazi sad što se događa: Neki lik me čvrsto primi oko struka i odvede me tamo negdje. On je moj heroj, on je moj junak, on me spasio od paparazza, on je moj spasioc!!! On je...tatica od mog obožavatelja...

NASTAVIT ĆE SE...

- 21:52 - komentiraj (24)

ponedjeljak, 31.12.2007.

Novogodišnja štafeta

Moguće da je lutka? Da, ali ona s akvarijem na glavi je dobila štafetu, al ja ne bih bila ja kad je ne bih otela. Lutko, evo ti sad na:Image Hosted by ImageShack.us

Dakle, htjela ja to ili ne, sad to moram obavit.

Dakle, pita me koji mi je savršen dan:
-hihih, meni je svaki dan savršen...
Onda me pita što me ljudima prvo privuče:
-mislim da se tu nema što za reć, pa marka odjeće...uf
I sad pak me pita koliko je sati:
-ja ne znam na sat. Imam na šapi Guccijev s kazaljkama,
a ja znam samo na onog s brojkama, sorry, pogledaj na teletekstu.
Koje mi je ime zapisano na rodnom listu?
-Ja nemam rodni list, pojeo mi ga je pas neki dan.
Koji mi je nadimak:
-lutkica (dolly). to ti zapravo znači lijepa djevojčica bez mozga,
glupa. Mislim stvarno, kak je netko to tak mogo prevest...fakat ne kužim.
Kojeg mi je datuma rođendan:
-30. veljače. znam, tipično za mene...
Sad ju pak zanima koja mi je boja oči:
-imam leće dušo, bojim se da mi netko ne pogleda u dušu...
A boja kose?
-kričavo plava.
Imam li piercinag?
-Da, samo ga ti možeš vidjeti. Znaš gdje je. Nemam pojma kome se obraćam.
Imam li tetovažu?
-Ne, to previše boli...
Boja čarapa?
-Znaš ja ti ne mijenjam često čarape, tak da više ne znam koja im je boja...
Sretan broj?
300.984.837.757.60.298.767.828.750.87.229.847.750.298.467.968.342.986.566.
Bih li ja voljela putovati?
-Misliš, kroz vrijeme? Da, voljela bih se vratiti u srednji vijek...oni su
svi bili tamo glamurozni i lijepi al su smrdjeli da nije ni čudo da su
bili tako niski i da su crkavali svako malo. Ja bih im tamo došla očitat
lekciju. Kupila bih ima parfem od kamilice.
Sad me pak pita koji mi je omiljen film?
-Titanik...nikada neću preboljet Leonardovu smrt....bleeeeeeeeeeeeee....
I sad umjesto da me tješi dok ja plačem za Leom koji se utopio zbog one
riđovke,pita me i dalje, i to koje mi je naj mjesto za odmor:
-Krevet. S pesom. Da si ne bi kaj krivo mislili...
Koji mi je naj dan u tjednu?
-Onaj između petka i subote.
Koje pjesme slušam u zadnje vrijeme?
-Upravno slušam:-siguran u to da te volim, sigurna u to da si stvoren
za mene, sigurni u to da smo jedno, i da sve je drugo manje vrijedno...-
to ja sad upravo pjevam svom pesu koji se pokrio šapama po glavi. Baš ga
žalim. Još nije shvatio da sam zaljubljena u njega. Kaj će mu kuja. Kad ima
mene. =)
Koju pastu za zube koristim?
-Ne perem zube.
Omiljeno piće:
kapučino od negazirane coca cole.
Kako sam izgledala prije 10 godina?
Ovako:Image Hosted by ImageShack.us
vidi se da mi nitko nije smio ništa reć...oh, kako volim pubertet.
Od koga sam dobila zadnji mail?
-Kaj je to mail?
U kojem dućanu bih htjela dobit 75% popusta?
-Meni ne treba nikakav popust, gdje god da dođem, svugdje mi sve daju free.
Kako reagiram na ljude i situacije?
-Onako kako vidiš na onoj gore slici.
Koji od prijatelja živi najdalje?
-Komarac u međunarodnoj svemirskoj postaji 600km od Zemlje.
Koliko je sati?
A budaleeee...pa sam ti rekla da ja ne znam na sat?! Si gluh(a)?! Nemam pojma kome se obraćam, al dobro.
Čokolada ili vanilija?
-Nijedno, oboje deblja.
Ljeto ili zima?
-Ljeto, lakše se mršavi.
Crno ili bijelo?
-Sivo.
Narodnjaci ili metal?
-Što je tome zajedničko? Juha.
Peder ili lezbijka?
-Ja sam ženski peder, volim dečke.
Računalo ili TV?
-TV, volim se gledat na reklamama za Pur i Jar.
Motor ili auto?
-Auto. Auto. Auto s motorom.
Lunapark ili kino?
-Neda mi se hodat tako daleko...
Najdraža boja?
-Šargopirgasta.
Što mislim o petku 13.?
-Ne mislim o njemu, donosi nesreću.

Thanks God, nema više pitanja!!! Štafetu bi trebo netko uzet, al ja neću nikoga posebno imenovat jer bi onda u sljedećih tjedan dana svi imali štafete i ne bi bilo nitijednog pametnog posta za pričitat...sorry, nek si štafetu uzme ko god oče. E sad vam mogu reć samo jedno:
...:::SRETNA NOVA GODINA::...
Image Hosted by ImageShack.us

ugledajte se na ovog malca, ako se može on zabavit možete i vi!
samo nemojte pretjerat sa svinjetinom. ni s kolačima. al s alkoholom...slobodno!!!

- 15:12 - komentiraj (22)

ponedjeljak, 24.12.2007.

Božić...o...božić!

Image Hosted by ImageShack.us
Ovo sam vam ja dok sam bila mala....tamo nekih 11-12 godina dok me pubertet, kao što se vidi na slici, prao po gačama. Nisam ja kriva, bila sam toliko uzbuđena što sjedim u krilu nekome tko ima 'ono nešto veliko' na sebi. Uglavnom svi to vole. Nešto tako lijepo...veliko...bradu, naravno. I od onda su se izdogađale svakave stvari...naime, kao retrovizor ove godine trebala bih napraviti na kraju ove godine, ali pošto nemam blage hoću li to ja to doživjet, pišem ga danas. Kažem da ne znam hoću li preživjet jer sam našla, kiteći lipu danas, ispod kreveta u ogromnoj hrpi prašne koja nije počišćena od moje 7.godine života, u ogromnoj hrpi psećih kakica od svim moji pasa, od ogromne hrpe uginulih žohara od poslijedice mojih čarapa, pronašla sam vrećicu bijelog. Tj. vreču bijelog. Samo 500 grama... slonovske količine...nije da će to sve stat u mene jer ja i dalje imam jako malo kila, tj. previše za mene, ali...trudit ću se da budem bolja od Amy Winehouse. U prijevodu je ona Amalija Klet. Da živi kojim slučajem u ovoj našoj zemlji ne bi joj trebao kokain, ona bi se danonočno napajala vinom.
Treba mi odred za čistoću. Al me je sram uopće pozvat ih u kuću. Čim sam pomislila na njihov izraz lica kad uđu u moju kuću, odmah sam pocrvenila od srama. ajme!!! Da se iskupim sama sebi otišla sam do svoje prijateljice, tamo neke kreatorice koja je napravila božićno donje rublje, da pogledam reviju. Namjeravala sam na nos nabit velike bijele naočale kakve nosi Hiltonica, i sjedit u prvom redu, al kad me je vidjela, rekla mi je da ću ja nositi njenu reviju! Da treba baš mršavice poput mene, jer se na sve nove natječaje ljepote prijavljuju samo debele cure. To mi je tako godilo, i pristala sam!!! Nakon nekoliko mjeseci pauze moje će nožice ponovno kročit na modnu pistu!!! Na sam Badnjak, ja odjevam minimalističko donje rublje crvene isfurane boje s bijelim krznom sjevernog medvjeda, i obuvam visoke crvene štiklice koje još dodatno pol metra produžuju moje šape. Koji osjećaj! Ljudi ponovno upravljaju mnome!!! Opet isto: sjedni ovdje, uspravi se, uvuci trbuh, nasmješi se....uživam u tome!Toliko mi od užitka idu na živce da da sam čak i ranije otišla na pistu vidjeti tu publiku užasnutih pogleda kako zuri u moje nove bokove, kako zuri u moju bikini zonu koju nisam obrijala,,,ups, al ne mogu se sad vratiti! Kako zuri u moje grudi koje nemam, kako zuri u moje ekstenzije koje su već pastarjele na meni...to je predivan osjećaj! Na pisti su neke klinke koje nose božićne večernje haljine iste kreatorice, vjerojatno su prvi put stale na pistu i u viskoe pete, i ja kao prava manekenka, radim cirkus na pisti i hodam ravno, šapu pred šapu....Pogled mi je istovremeno uperen u sve kamere i fotoaparate, svi me slikaju jer je ovo spektakl! Ovo je uživo na novoj TV, Umjesto Showtimea...Da mene nema u ovom trenutku, sve bi bilo božićno dosadno. Nastavljam ja podignute glave šepuriti se po pisti dok ove klinke padaju u publiku, naravno ja sam ih gurnila, uf, baš sam zločesta....i najednom, dok sam došla skoro do kraja, dok sam stavila smille na svoju facu, moja peta puke i .... NEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!"!!!! to nije moguće,,,ja padam dolje i .-..pala sam. Sad se svi oni meni smiju. Mislim, sad je sve propalo u vodu...Ja ću se rasplakat...to više nije spektakl koji sam ja zamislila.... bleeeee...
Nešto malo kasnije, veli meni organizatorica koja me jedva dovukla u garderobu od najezde novinara, da me htjela prijavit policiji zbog nastalog i neočekivanog skandala. ali moj pad, za kojeg sam mislila da je najgori događaj godine, kaže da je spasio sve! Da su svi modni kritičari oduševljeni jer se ovo još nije događalo. Time sam pokazala kako je rublje tako nepredvidljivo, tako žestoko, tako nježno i nevino...tako...bezeveze. I ono, sad mi oni svi zahvaljuju što sam to učinila. I grle me i ljube me i ne obaziru se na to što ih pri grljenju žuljeju mojke kopsti. Ma glavno da su oni sad na naslovnicama, tj. ne oni, nego ja. I sad me svi napadaju, stalno sam na meti novianra. Kažu da sam im tolko zgodna da im se muti pred očima od mene. Proglasili su me modnom kokoši godine. Pogledajte me sad.Image Hosted by ImageShack.us


btw. dok ne zaboravim, ajde da vam nešt šapnem...tiho:

SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!

Provedite ga sa dragiom ljudima, sa svime što volite, nemojte puno jest masnu hrani i svi budite lijepi i debeli! pozz...mah

- 12:32 - komentiraj (31)

nedjelja, 02.12.2007.

Kako su nastali prevaranti?

Dakle, kad gledate u zvijezde noću, gledate u prošlost. Zašto? Zato što zvijezda od zemlje živi tako daleko da njezina svijetlost putuje do Zemlje čak 500 godina!!! Niste imali pojma o otme, kaj ne? E pa, ta vam se zvijezda zove Blj. Njena svijetlost se trudi čak 500 godina da dođe do najljepšeg planeta na kugli zemaljskoj i kad napokon stigne, lupi u Zemlu, razočara se i kaže- Bljak.
Taj bljak su zapravo bljak ljudi koi žive na ovom planetu, zvani prevaranti, hackeri ili kak već očete. dakle, našli su se tamo neki budale koji su mene htjlei skunuti s moje blogerske vlasti, prekriti moje postojanje, sve! Ljubomorna gamad, samo da znate, ako želite biti veliki i popularni i bogati i mršavi i poznati kao ja, nećete morati jesti još puno žganaca. Samo budite na dijeti, i ttu i tamo se progurajte na neku naslovnicu. To bar nije teško, slikaš si cipelu, pošalješ u 24 ure i dobiš 200 kuna. I baš će zato ove godine Nova godina početi na petak 13. E da, čula sam još da će tamo neke 202i neke godine past meteor na Zemlju. time će ubiti cijelo čovječanstvo, al samo na jednom kontinentu. Tak da se dvoumim di da se preselim, zauvijek u LA ili zauvijek u Zagreb? I to će se dogoditi baš na petak 13. !! a meteor će past ravno na Avenue Mall, jer sam jučer bila tamo i skužila da ima jako puno ženki koje liče na mene. Rade u izlozima i ne kreću se uopće. Ni da bi okom trepnule. viodla sam čak i jednu kak se presvlači u izlogu. I nije se sama presvlačila nego ju je neka debela žena presvlačila! Sram je bilo! ah, prošla sam ja vremena, kad su me drugi morali navlačit u jednu haljinu... al dobro, danas svejedno nije petak 13Image Hosted by ImageShack.us
...al svejedno sam ustala na krivu šapu, ili bolje rreči , pala... Moj novi pas, bernandinac koji je težak ko ja na desetu, spava sam nom i samo je pomaknuo šapu i gurnuo me njome ko da me gura neki kamion, i pala sam ravno dolje na pod i ozljedila sam si šapu i glavom sam lupila u njegovu nepojedenu konzervu hrane. Imala sam sreće pa su bile i jučerašnje novine na podu...mislim to ti je tak, kad je pes muškarac u kući, novine, konzerva, samo još i daljinski i šta će ti više!

- 14:03 - komentiraj (24)

nedjelja, 18.11.2007.

Da, opet nevjerojatno, al za mene istitnito!!

Image Hosted by ImageShack.us
Dugo me nije bilo....sorryte al imala sam puno posla. Bila sam na audiciji i za dlaku me pobijedila Paris Hilton, i sad ona glumi u onom horror mjuziklu...ma, vidit će ona kad dobije
Zlatnu jabuku....
Al nea veze, ja sam krenula stopama Jelene Veljače i pišem scenarij...da, fascinirali su me Ratkajevi i naveli me da napišem ljubavnu priču...
...radnja se odvija u središtu Zagreba, na trgu, ja-glavna glumica, upoznajem svog princa na bijelom konju...on silazi s konja i mi se kissnemo i svi ljudi Zagreba nam plješću...oh, kako li je to lijepo...Zapravo sam ja vidla onog tipa koji vječito jaše na konju al sam bila tolko napušena da sam vidla zbilja nekog princa na bijelom konjiću...
I tako ja organizirala snimanje. Pada snijeg, ja nosim najnoviju zimsku ovogodišnju robu poznatih talijanskih kreatora, kosa mi je puna uvojaka i onih umjetnih dlaka od kojih će mi kasnije ispast kosa. Ja, kraljica u bijelom, s najnovijom maskarom na okama, hodam s visoko podignutom glaom kroz predbožićnu gužvu. Odnekud se čuje You are beautiful, i moj princ silazi s konja i daruje mi novi Vipov poket Soni Erikson K780000000 i njekšn. Uf, i onda dolazi kiss.... san mojih snova.
Nakon petsto puta REZ! Kojeg je nonstop vikao tramo neki tip, rekla sam mu da je to MOJ film, i da sam JA glavna glumica, i da je on MOJ zaposlenik i svi če plesati kako JA sviram!
Kvragu, još nisam skužila note. I tako nakon snimanja, upoznala se ja s likom koji glumi mog princa. Kak je on ZAaKON! (ovaj a je kratkosilazni) Tip se zbilja zaljubio u mene...
Mi provodimo cijele dane zajedno i on je savršen za mene! Nije kao ostali koji svojim curama s celulitom na guzici lažu da se pale na obline, a okolo gledaju ženke poput mene; nije kao ostali mužjaci koj isamo sline, ovaj upotrijebi jezik kako treba; nije poput ostalih koji slijepo prate nove trendove kupujući skupe satove i cvike a imaju kratke noge i koji se briju od glave do pete....moj dečko je savršen, prirodan, dobar...on je sličan Austinu Pwersu i Pokosicinom bifšem, on je star kolko i dva moja bivša pesa zajedno!!! Znate kak se veli, ženke su kao vino, što starije to bolje, u ovom slučaju mužjaci! Mi smo zaljubljeni jedno za drugo...mi smo stvoreni jedno za drugo, al se nećemo vjenčati.
Drugi dan na snimanju sam ja morala u filmu pasti na nekoga mlađega, čvščega, zgodnijega, šarmantnijega, na zagrebačkog Bad Blue Boysa...On ima glas poput pravog navijača, on ima oke poput boje Manđukićevog dresa, on je sav u plavom ko da mu je Modrić kaj u rodu. I mi se moramo upoznat i bit ljubavnici zlih namjera u filmu, ali kad je moj dečko to vidio na snimanju poludio je. I onda je on mene prevario s mladim zgodnim pločastim kamermanom. Ovaj se zbljuvao kasnije kad je stari svoj dlakavi jezik gurnuo u njegova silikonska usta. Nea veze, ja njega još uvijek volim. Al prevario me!! Nemogu a da se ne rasplačem pred kamerama. Scenarij je sad ispao i bolji no što sam očekivala...
Idući dan se nisam pojavila na snimanju. Bila sam preuvrijeđena. Sad znam da su svi mužjaci svinje. To dokazuje i utakmica Makedonija:Hrvatska, kad su igrači cijelu utakmicu odigrali u blatu. To je dokaz da su mužjaci u prošlom životu bili svine!!! Al meni niko ne vjeruje.
I zvoni telefon. Još jedan muški izum. Javim se i dobijem naredbu da se pojavim na trgu. Dojurim brzinom munje u nadi da će biti nešto dobro. Kad ono tamo na pozornici stoji moj dečko. Okej, bivši dečko. Drži se na štaki i na veliko ekranu piše: Hoćeš li se udati za mene?
Svi ljudi na trgu su umuknuli i gledali u mene. A kaj da mu velim, mislim, kad se već tak potrudil, zakaj da mu velim ne? Uostalom, mislim da je njegova kućica na Pantofčaku dost velika. Viknem : Hoću! Zazvonio moj glas cijelim trgom i mi smo na licu mjesta bili vjenčani jer se u toj gomili purgera našel neki pop. Nakon što sam ja došla na pozornicu i oboje smo rekli zajedno da, i kad me je trebo poljubit, opal je u nesvjest. Infarkt. Neeeeeeeeee!!!!
Moj dečko je mrtav!!! Nee..... svi su zbunjeni, svi su užasnuti svi vrište...neki tamo zovu hitnu..ja cmizdrim, a zapravo sam sretna!! Udala sam se za njega, on je uginuo i sad je kuća na Pantofčaku MOJA!!!!!!!!!!!! I da, ima bazen.

- 16:34 - komentiraj (26)

nedjelja, 28.10.2007.

Nije lako biti poznata osoba

Dakle, mislim da mi je krajnje vrijeme da odrastem. Nema više cigareta jer to puše samo klinci koji žele biti odrasli. Ja jesam i želim biti odrasla ali bez cigareta.
I krajnje mi je vrijeme da poduzmem nešto da ne propadnem kao Britni Spirs.
Doduše, meni nema ko uzet djecu kad ih ni nemam, al ću si kupit nekog malog afrikanca i uzgajat ću njihovu rasu u središtu metropole. Možda kad se svi pomnože i razmnože, Zagreb zbilja postane metropola. Imali bumo Bad Black Boyse i Črni Zagrep Grad.
Malo me žderu oko ovih izbora. Ne mreš se odlučit za kog buš glasal. (vratila sam se doma, i kao prava zagrepčanka pričam svoj materinji jezik. Ja sam purgerica i ko mi kaj more!!!)
I tako je, ako može Glatki i Vlatki Marković (mogel si je zet prezime Eurović ako već želi u EU, i marke su već odavno zišle z mode) ČokoLino Červar, i kaj ja znam koje još budale ne uključujući mene biti političar, mogu i ja. Ja sam, bajdvej, čista purgerica, a Červarovo prezime samo ime govori.
Analiza: Čer-Var -može biti japanac;
Čer Var(a) –prevario kčer pa dalmatinci kažu čer...ma kaj ti ja znam nisam ja dalmošica;
Marković – vidi se da nije odavde jer se ovdje još uvijek plaća kunama, a sad mi malo dubljeg đepa možemo i eurima;
I to je to. Moja stranka bi se treala zvat AIBPM,SSIP+MUS. Ali je bio predugačak naziv i nisu me pustili (Anoreksijom I Bulimijom Protiv Mode, Svih Stranaka I Politike + Mir U Svijetu) Pa sam ja zmislila novu stranku : PMS (Protif Moje Stranke) Naravno, za moju stranku će glasati svi oni koji me ne podržavaju, pa kasnije kad se napuni broj ne podržavanika, ja ću biti TA, i onda ću zmislit nove zakone. Uostalom,Image Hosted by ImageShack.us
kaj će nama zakoni, pa mi smo slobodna država!!! Nek vlada ANARHIJA!!! A ne, to mi je malo prepankerski. Mislili budu ljudi da sam još v pubertetu. I reklamiram se: neću otvorit blog, to mi je malo već isfurano...dakle, ja ću se nastanit na Cvetnome trgu i bum ljudima davala krafne, lampaše, narcise, cvijeće, letke, kondome, časopise, knjige, lego kockice, tu i tamo koju kunu i to ti je to. Kaj će nama više, mi smo skromna zemlja. Zasitimo se obećanja i niš nam drugo ne treba.
Jel tak? Sad da vidim ko oće za mene glasat?
Moto: 1. Glasajte za mene ukoliko želite sreću u noćnim morama...
2. Glasajte za mene ukoliko želite svijetlo na kraju tunela...
3. Glasajte za mene jer je sutra uvijek bolje...

- 15:30 - komentiraj (32)

subota, 20.10.2007.

Gluposti

Baš sam se napušila.......whoa!!! Dok sam prolazila getom, neki klinjo, crnac s punom glavom pletenica i širokim nosem, mi je ponudio žižu. Pa što bi meni bilo da ja to odbijem...
No ko zna kaj ima unutra.... Bila je to najbolja žiža koju sam ikada probala...!!!!!
Pa da Vam malo pričam...whoa!!!

Nisam ja glupa kao što vi svi mislite...išla sam i ja u školu. I to u osnofnu. Učila sam i ja neke stvari i ne možete vi mene vrijeđat! Evo, izjavila sam ljubav 50centu i reko mi je da me ni štapom ne bi taknuo. Povrijeđena sam.. I znate li vi da je matematika zasnovana na 10?
Toga se sjećam, bilo je to jednog lijepog popodneva kad sam učila brojat do deset ispod lipe.
Bok, ne patim od disleksije. Volim Amy Winehouse. Biti pozitivan cijelo vrijeme znači ignorirati sve što je važno, sveto ili vrijedno. Biti negativan cijelo vrijeme znači biti ugrožen ridikuloznim stvarima i trenutačnim gubitkom ugleda.
Kad dođe zima infracrvena svjetlost simulirat će sunce. Hipnoterapeut držat će te za ruku i pomoći ti da se vratiš u krevet. Od depresiva i heroina postaneš živčan.Ako porazgovaraš s prijateljem taj će ti prijatelj pokazati popis lijekova koje si već isprobao. Prvih 7 godina mog života bila su fantastična, nevjerojatna, realistična i apsolutno zahvalna radost. Zbilja.
Moja vlasnica mene je mene stvorila kao jedno jedinstveno biće. Ja ju ne poznajem, ali bih ju rado htjela ubiti. Ja nemam svoj ja. Ona mi ga ima za mene. Svi me znaju kao 'lutkicu.'
Bok, to mi je ime. Ona me slaže poput slagalice.Image Hosted by ImageShack.us
Dio po dio me predstaclja svijetu. Ona misli da je moj tvorac. Itekako liči na tvora. Ili onog jazavčara. Možda i zmiju. U svakom slučaju, ima predivnog psa koji drka na mačku.
Mislim da bi bilo jako pametno i edukativno i obrazovno kad bih ja osnovala bend. Ja bih naravno pjevala. Ostali nisu ni bitni. Mogla bih se vratiti doma i nastupat u HaeNKau.
Ili u ZeKaeMu. Fali mi okus čokolade...mmm...već dugo nisam...ah...........uf.........................
Počiniti samoubojstvo znači postati slavan na samo 5 minuta. Ako napraviš dobru pozu, možda završiš i na naslovnici 24 ure. Ako te pogazi auto ili spomene alkajda imaš proklete sreće u životu. Mislim da mi se razvija mozak. Čini mi se da ću morat dodat malo botoksa..I ruž mi se razmazao...I trebam obline...Nisam skromna...a ne, nikako. Mrzim metalce...mrzim...mrzim emofce...mrzim alternativce...mrzim školarce...mrzim muškarce mrzim žene...mrzim pušače...mrzim političare...mrzim samoubojice...mrzim modne kritičare...mrzim štrebere...mrzim blogere...mrzim nogomet...mrzim jastuke...mrzim novinare...mrzim šminkere...mrzim geografe...mrzim povijesničare...mrzim sve, al volim samo sebe.
Moram po žižu...onu u kojoj ima katrana, ljepila i ptičjeg mlijeka. Djeco, nemojte slušat roditelje, recite DA pušenju! Al sami si odaberite cigarete, nemojte slušat starijeg brata.
Otpast će mi nos. I obrva mi je napola isčupana. Trebam sejlotep. Naučila sam treptati okama brzinom svijetlosti+mraka. Sad ću biti druga ženka u svemiru koja putuje na Zemlju.

- 19:22 - komentiraj (17)

petak, 12.10.2007.

Pet smrtonosnih dana kod Naomi CAMPBELL sa Žalfijom

Image Hosted by ImageShack.us
''Draga moja Kosturko, sad vidiš kako je meni bilo. Jel ti lijepo?'' –kaže ona meni izbacivjući krznene kapute van iz ormara koje sam ja morala spremati u neke kutije jer su u modi bili prošle sezone. Mislim da će ih dati u onaj kartaški klub koji ima zaštitni znak crveni križ. U udruzi su učlanjeni svi siromašni kartaši. Kako jadno!
I tako..iako smo si bile službeno dobre i na svakoj reviji smo se pozdravile i ispusale pa smo kasnije otkrivale novinarima kako i jedna i druga imamo grozan zadah, ona mene svejedno nije pošteđivala. I ja sam nosila modne vrhunske marke kao i ona dok je morala radit. I njoj se ništa od toga nije svidjelo. Rekla je da Britney ima bolji stil u odjevanju od mene. Pa kaj ta prasica uopće ima stil?! Jel ona zna kaj ta riječ znači?!
1.dan. Uredno smo se pozdravile i ispusale i napravile grimase smrda jedna drugoj okrenuvši glave. Zatim mi je dala toliko posla da su mi zglobovi otišli i potrošili jer sam se svako malo morala saginjat za njenim kaputima na podu. Izrugivala se mojim smeđim pramenovima koje ja uopće nemam. Nazvala me glupom plavušom, al sve to onako u šali. Tak sam i ja nju nazvala 'crna pantera za Sanaderom se tjera' a ona nema pojma ko je Sanader i da je on frontman neke tamo rock grupe. Mislim stvarno, opća kultura joj je na nuli! Sramota. Iskreno, poželjela sam je počupati za kosu.
2.dan. Uredno smo se opet pozdravile i ispusale i napravile grimase smrada jedna drugoj okrenuvši glave. Zatim mi je dala toliko posla...morala sam zbrojati sve kalorije koje je ona taj dan pojela. Pojela je jednu jabuku i dvije puter štange (ona nema pojma da to stvara toliko celulita na bedrima, pa tolko ni Heidi Klum nema!!!) i požvakala hrvatski Orbit i rekla da je čisto sranje jer ima previše klora unutra od kojeg pucaju vrhovi. I sad, ko da ja znam sve to zbrajat. Nazvala me glupačom jer nisam znala kolko je 7+8, pa to znaju samo genijalci! Čitala sam da je za prosjećan kvocijent inteligencije dovoljno znati da je 2+2=4, a ne 22! Iskreno, poželjela sam joj nategnuti te čube preko čela.
3.dan. Uredno so se pozdravile i ispusale i napravile grimase smrada jedna drugoj okrenuvši glave. Zatim mi je dala toliko posla... Morala sam rješavat sve njene papire s nekog suda, i to sve pisano poslovnim jezikom. Mislim, i ja sam poslovna žena al ovaj jezik ja nisam učila. Pa sam joj priznala da ne znam i onda mi je rekla da sam nesposobnjakovička i dala mi da joj operem pod. Kad sam joj rekla da ja to ne kužim od užasa joj je pala šalica kave na novi bijeli mucasti čupavi tepih od bijelog majmuna. Ja sam to sve morala izribat s venišem da mi se kičma ispupčila van i cijeli sam dan hodala pogrbljena. Smijala mi se i rekla da imam kičmu ko staru palmu. Iskreno, poželjela sam joj stavit nogu za vrat.
4.dan. Uredno smo se pozdravile i ispusale i napravile grimase smrada jedna drugoj okrenuvši glave. Zatim mi je dala toliko posla... Morala sam joj sašit haljinu koju je ona trebala obuć za neki fotosešn u koju ona za čudo Božje nije stala pa je haljina pukla! A znala sam ja da su puter štangice opasne. Pa sam joj išla to sašit i slučajno sam i pomislila da bi bilo dobro sašit haljinu za nju, pa sam provukla iglu kroz haljinu i kroz mali djelić njene tamne kože. Mislim si, koža je tamna pa neće ni skužit da krvari. Vrisnula je tako jako i okrenula se da će me udarit, al nije stigla kad sam se ja skoro onesvijestila od buke njenog glasa. Zatim je krenula u torbicu po novi mobitel kako bi me pogodila u glavu. Al kad sam joj spomenula da je njen novi menađer nazvo ženu s njenog mobitela, poludjela je. Mrzi kad joj netko dira osobne stvari jer tada mora sve dezinficirat. Al nije nego je došla do mene i smo obrisala mobitel u moju novu tuniku. Rekla sam joj da može slobodno jer je to ionako meni samo predzadnji dan na papiru, a sutra se neću ni pojavit. Odradit ću to doma pred tlkom ako naučim kako se pali. I zatim sam joj nabila taj mobitel u usta (nije bio problem kad ima velike čube i otvara ih maksimalno kad priča) tako da proba okusiti sve te čarobne bakterije njenog menađera. Nazvala me Žalfijom. I onda sam ja otišla doma. Iskreno, bilo mi je drago što se sad muči s mobitelom u ustima. Unutra je bilo lako, van nije!! Hehe...
5.dan. Nismo se pozdravile ni ispusale a nismo se ni vidle. Poslala sam joj pisamce u kojem je pisalo: Draga moja Kosturko, sad vidiš kako je meni bilo. Jel ti lijepo?ovu rečenicu više nikada nećeš izgovoriti!!!

- 19:14 - komentiraj (24)

petak, 28.09.2007.

Vozim se ja sto na sat!!!

Krenula sam ja lijepo putem Las Vegasa...da vidim te pedere. Kad mene vide, zgadit će im se pederstvo jednostavno ću im oduzeti dah...oni će se zaljubiti u mene...kao i svi miškarci na ovom planetu i sve djevojčice. Oh, kako je dobro biti slavan....
Ja nikada do sada nisam vozila auto. Uvijek je auto vozio mene. Zato sam ja danas po prvi put u životu sjela za upravljač automobila. Zaustavila sam neku ženu na cesti i ljubazno ju zamolila da mi pokaže osnome onih tipki za vožnju. Kad je ženka prokžila tko sam i što sam, napravila je facu kao da joj se gadim i odjurila. Ha valjda opet smrdim po cigaretama, trebala bih promijenit dezić.
Zaustavila sam još nekoliko ljudi i svi su odbili. Onda je neki mali klinjo sam prišao k meni glumeći onog pesa Bernanda. Sline su mu curile a gledao je u moje grudi tražeći krafne.
Sorry, ja ne držim krafne.
I pokazao mi kak se vozi auto. Poslao me na neku autocestu...dugačku i tvrdio da je to najbliži put do Vegasa. I tako se ja upalim nekako to vozilo. Malo me zanašalo u početku ali kako je autocesta prilično ravna bilo je dovoljno ispusti volan iz ruke i što jače pritisnuti gas tipku.
U to vrijeme dok je auto vozio ja sam marljivo popravljala maskaru.
TRES!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Za nešto sam zapela i auto se okrenuo za 180 stupnjeva.
Ajd niš, izašla sam van da vidim tko je to bio. Na podu iza moga auta je ležala mala curica. Bilo je očito da nije poštivala pješački prijelaz. Stala sam u oim svojim štiklama s visokim petama, toliko visokim da kad je podigla glavu da me vidi prvih petnaest centimetara je pretila moju štiklu. Kasnije je smogla snage da pita: Zar mi ne želiš pomoći?
-Ne, zašto? –upitam rašpajući nokte.
-Ti si moj idol. I moj idol me je skoro ubio i sad mi ne želi pomoći.
-Oh, to je tako lijepo od tebe...nisi mi trebala davati komplimente jer se lako umislim. A zašto sam ja tebi idol? Što je to idol?
-Idol si mi ti zato što si lijepa i mršava. Ja imam 12 godina i 35 kilograma i predebela sam. Čim skinem još samo pet kila, bit ću kao ti poznata i popularana...
-E nećeš! Nitko ne može biti kao ja! Pa čak i ako imaš manje kila od mene! I da ti to više nije palo na pamet da me kopiraš! Al svejedno, neka ti ja ostanem idol. –rečem to posprdno s olakšanjem i po zadnji put pogledam u to malo štene s krvavim tijelom kako plače gledajući me tugaljivim pogledom. Odvratno.
Okrenula sam se i nastavila svojim putem. Malo mi je blatobran otišo al ništa zato. Nabavit ću nofi auto u Vegasu. I tako ja se vozim i pušimmm...i slušam onu kuju Pink i zamišljam se da imam njenu kosu. U nekim mi trenutcima zaista dođe da ju počupam....
Nakon sat vremena vožnje istim načinom ko i do sad samo što sad nije bilo mrtvih na putu, lovi mene neki auto koji svijetli crveno iza mene. Još malo i prestigli me i preprečili put. K vražičku.
-Izlazi van!!!- preodere se neki mujo glumeći policajca. Izašla ja van sa maricom u čubama.
-Uhićena si! Sve što kažeš bit će upotrijebljeno protiv tebe na sudu. –k vragu, sad ne smijem ni pričat. A šta ću...sve je lakše kad si napušen....bleeeeeeeeeeeeeeeeeee.................................
rekli su mi da za kaznu moram odradit pet dana dobrovoljno kod Naomi Campbell i spremat za njom stvari!!!...ubit ću se pred njenim šapama i moj će život doseći vrhunac.
Image Hosted by ImageShack.us

- 19:23 - komentiraj (52)

petak, 14.09.2007.

Ja ostala, pa ja izišla

Tjedni zadatak u kući ovaj tjedan je bio da budemo strvinari. Kak ti, novinari.
Svatko je dobio svoj primjerak nekih novina. U mojima ti piše:
Hrvatska ušla u Europsku Uniju;
Sanader i Mesić počinili samoubojstvo;
Severina i Paris Hilton snimile pornić tisućljeća;
Snježana Mahun i Tihana Zapeglana kreirale odjeću s konfekcijskim brojem – 8;
Srušio se oblak na Križevce i poveo u nebo sve stanovnike;
Dinamo postao zaštitni znak Europe;

A ja se pitam- 1. Šta je to Europska Unija? Jel to ono di se uzgajaju svinje za van?
2. Jel ja mogu zamijenit ovu dvojicu?
3. Jel ja mogu k njima?
4. Jesu li to šivale za mene? Oh, hvala im, nisu trebale...šmrc...stvarno su drage...šmrc...
5. Što su Križevci?
6. To je valjda umjesto eura, pa ćemo sve plačat Dinamima...

Moram ić kući. Moram se vratiti u svoju državu, kako se ono zove? No nema veze, kad su svi otišli pajkiti, tam negdje oko pol 7 ujutro dok je bila ponoć, ja sam sebe složila vani. Kako?
Naslagala sam stolice vani kod zida jednu na drugu, zatim još jednu na tu drugu, i onda još dvije na nju i onu zadnu na tu predhodnu. I penjem se ja...ko u cirkusu izigravam japanca, i dođem na zadnju, primim se za vrh zida i TRES!!!
Sve su stolice popadale...Veliki mi reče: Diskvalificirana si! Možeš pokupiti svoje stvari i napustiti kuću.
Iako je većina glasala da ja budem unutra, a meni se neda pa idem van. Kaj ću nutra, već me svi poznaju. A kako sad dolje? Mene je strah.............Ponekad poželim biti emo. Oni su hrabre kukavice. Al ćim iziđem van naći ću si odgovarajućeg emo dečka. Zasad imam u planu onog crnog iz Panic! At the church (izvorno- Panic! At The Disco) i onog drugog kojeg ima ona Simpsonica...Pete Wentz. Ako budem s njim bit ću još bogatija. On ima diskografsku kuću, to je ona kuća u kojoj se pušta techno i još svira gitaru.
Al obojca su pederi. Živa istina. I to kakvi.Image Hosted by ImageShack.us
A ova jedna ženka iz kuće mi je rekla da me voli. A ja mrzim ženske pedere. A i ja sam pederica, ja volim dečke. Emofce. Sam je problem u tome da čim sam se sjetila da moram lovit dva dečka emofaca koji su u Las Vegasu, gubim želju da vidim taj novi pornić. Nema veze, doći ću ja na otvorenje Oktober festa kad bude opet u Karlofcu.

- 20:14 - komentiraj (43)

srijeda, 05.09.2007.

Big Brother ( ja u njemu)

Image Hosted by ImageShack.us
Ova slika...
moje mjesto. Točno, ja sam u Big Brotheru, ali ne u hrvatskom nego u L.A.
Ne pada mi na pamet da se dođem doma sramotit. e pa ovako...došla sam na audiciju i primili me naravno, zato što vide da sam malo priglupa. K tome još i jedina poznata i slavna u kući. Znači da bi moglo bit zabavno. Odmah prvi dan su me svi ispitivali kako je to biti manekenka, ali su pomislili da sam propala manekenka pa mi nisu ni davali tako pažnje. Mislili su da se furam na Zagreb Hilton. Naučena sam da moram bit u središtu pozornosti, a tu sad nisam. Zato sam im napravila spačku.
Jednog sam jutra ušla u ispovjedaonicu i tamo ostala najprije 15 minuta.Al morala sam izać van pišat. Pitali su me oni iz režije zašto sam ušla a ja sam počela blebetat neš na hrvatskom da me nisu mogli razumjet. Rekla sam i da sam prošvercala marihuanu i hašiš i preklela im sve po spisku al kad su ti Ameri mutavi do kraja pa ne razumiju moj jezik, mogu im reć kaj god hoću i ne mogu mi ništa. I tako sam ostala cijeli dan unutra. Prijetili mi da ću bit diskvalificirana ako ne odem van. Ja otišla i u satu privatnosti se napušila marice i vratila se unutra.
Rekli su mi kasnije da su zvali neke ljudove iz moje džungle i sve preveli šta sam rekla na majmunji jezik. Sklužili su me. K vražičku, a ja sam samo htjela malo pažnje... I ništa mi nije bilo jasno...morala sam izać van jer bi me izbacili. I dobila kazneni zadatak da moram bit budna cijelu noć i stražarit pred vratima. Bilo mi je dosadno i hladno pa sam si napravila roštilj. Mali roštilj koji je postajao sve veći...pa još veći...POŽAR!!!!
O ne, zapalila sam Big Brother kuću!!! Ovo je san mojih snova, svi će me vidjet!!! SAd ću po tome bit poznata!!! Ući ću u Onu zelenu knjigu rekorda ili čega nemam pojma. Glavno da uđem. Al ne znam kak će me stavit unutra. Sprešat će me valjda. Ali ja sam sad nominirana...uz ovog nekog crnju koji je unutra ljudima bio antipatičan i ja sam nominirana. K vražićku, ja imam veće šanse za ispast. i ode miljaa...........................

GLASAJ I OSVOJI FIĆEKA!!!
Ako želiš da...

Your question
...lutkica napusti kucu, nazovi 060889988
...crnjo napusti kucu, nazovi 060998899
pollcode.com free polls

- 12:19 - komentiraj (25)

petak, 24.08.2007.

Ja volim...jer tako hoće srce moje...tralalalala

Image Hosted by ImageShack.us
...Do you know what feel is like's like to be the last...
još mi zvoni u ušima. Pjevušim iako ne zna riječi.
Sjedim u McDonaldsu u L.A-u. Sama. Ne jedm. Samo prčkam po cheeseburgeru i brojim kalorije.
Točno je 22:30. Za pola sata zatvarjau. Nema nikoga osim mene. I ljudi koji ovdje rade. Čudno. Tako velik grad. Tako puno ljudi. A kažu da Ameri obožavaju McDonals. No očito lažu ili su na dijeti.
Otvaraju se vrata. Dvoje ljudi u crnim odjelima. Debeli. Čelavi. I nose sunčane cvike po mraku. Odmah iza njih ulaze neki cura i dečko. Ne izgledaju mi poznato. A imaju zaštitare.
Ja sam prilično zaostala. Čak i oni ljudi koji žive na ovom planetu da nitko ne zna da uopće postoje, imaju zaštitare. A ja sam ja pa nemam zaštitare.
Koliko sam skužila gledajući taj par iz najmanjeg čoška prostorije, imaju romantičnu večer.
I sjede u centru McDonaldsa. Ljudi koji ovdje rade za sitne pare, nazovimo ih 'plačenici', pale im svijeće. Na sred njihova stola. Mislim da je to uvreda. I da ih smatraju mrtvima. Nema u tome ništa romantično. Dok se ona k njemu nagne preko stola da ga kissne, zapali joj se kosa.
On nju gleda svojim lijepim okama. Bar je to lijepo na njemu. Moram ga pohvalit da i nije baš zgodan. Jedino oke i da, otkopčana košulja. A ona ga zaljubljeno gleda i igra se s pramenom svoje kose.
Ovi konobari su opće zaboravili da ja još uvijek tu sjedim. Nitko se ne obazire na mene. Ni ne vide me kad sam skrivena iza McDonaldsove biljke.
Tišina je.
Više ne svira glazba. Čujem samo kako si šapuću. Kako li je to samo slatko!!!
Oni misle da nikoga više osim njih nema.
I onda on njoj počne pjevati na glas gledajući je u oči :
Do you know...
Do you know...
Do you know what feel's like love it someone...
Sad znam!!!
Pa to je ona pjesma koja je malo prije svirala i ja sam je pjevušila!!!
Sad on tu pjesmu pjeva njoj. Ali to je ON!!!
To je taj Enrique...ili kak već. Mislim, starci su mu stvrano dali ime ko da će riknut.
Nije on meni zgodan, ali mi se sviđa njegov glas. Što znači da...moram razdvojit golupčiće.
Plan A –maknut plavušu Kurnikovu od njega. Ionako nije njegova nego Kurnikova. To joj samo ime govori. A taj njen Kurnik ju ne čuva dobro kad je s NJIM.
Plan B –nema ga.
Dolazim do njih i najljubaznije ih pozdravim i ispričam se na smetnji. Prekinula sam njega u pjevanju što je njemu nekako jako vidljivo smetalo.
-Rekao sam im da sve bude prazno- reče ON svojim slatkim glasom zbunjeno. I ja bih takav glas. Al valjda još nisam mutirala.
-Pa i ona je poznata pa su je valjda zato pustili- reče ona pokazujući na mene s ljubaznim osmjehom na licu.
-Ti si ona mankenka, jelda? –upita ON i rukuje se samnom. Al ja sam samo gledala u njega. Ništa drugo nije bilo važno. Ni to jesam li ja manekenka ili uličarka. Sad mi je već postao i zgodan.
K vražičku.
Plan mi je bio da nju nešto pitam al su mi se oči zalijepile za njega. Pa je i pitanje pobjeglo k njemu.
-E jel imaš možda koji tampon za posudit? Dobila sam al nisam ništa ponijela. –upitam ja.
...Muk...on me gleda ko da sam s Marsa pala. Ona se podsmjehuje ko da je to smješno. Neugodno mi je zbog toga.
Aha...sad sam skužila...Iso miki...
Počnem se ispričavat beskonačno. I onda, mislim jedno a pričam drugo.
-Oprosti...tako mi je neugodno...to sam htjela tebe pitat –rečem pola njemu a pola njoj, al njemu još dodam:
-Al tebi sam htjela reć da bih se s njom rado mijenjala za mjesta –ona zine a ja nastavljam:
-mislim, da ti meni pjevaš tu pjesmicu jer mi je super a da ona tamo sjedi u čošku i gleda nas.
-On još uvijek gleda blijedo i začuđeno, zapravo ne zna koga bi i kamo gledao. A one se digne i opali mi Miku posred lica! Ja padam.
Drugi dan dobivam kaznu...uvjetnu...i za platit...i ne smijemo si prilazit bbliže od 200 metara...I svi smo mi na naslovnici nečega.
On začuđeno gleda, ona s groznom facom (kao kad gađa lopticu reketom) gađa mene, a ja sam još najbolje ispala na slici. Sa šljivom.

- 22:06 - komentiraj (29)

srijeda, 15.08.2007.

Ja ću si kupiti kućicu..skromno

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Gledam Exkluziv neki dan. I divim se. Čudim se. Ja sam slavna i popularna svi me znaju i vole, a živim u malom gradiću od milijun stanovnika i kao podstanarka na nekoj adresi. Nije fer. Ona Holmesica sa Tomom Cruisom koji je trebao bit moj muž, imaju viletinu sa 9 kupaonica!!! I Scarllet Johanson također. I Beckhamovi. K vragu, selim se u Los Angeles. A da, tamo je i Neven Cigan, zaboravljen i izopačen stilist. Sjećam se na jednoj je reviji rekao za mene da ja nisam za modne piste jer imam celulita iako sam dosta mršava. Zato ga ne volim.
I kupit ću si kućicu za nekih 30-ak milijunčića...sitnica.
Kad sam došla tamo...tražila sam kuću koja obavezno mora imati 9 kupaonica, i mora imati hodnike cijele u ogledalu. Ja sam jako narcisoidna...oh. Čovjek mi je ponudio neku adresu na kojoj se navodno nalazi kuća mojih snova. Odmah sam ostavila lovu, prošla sam čak jeftinije no što sam očekivala, samo 29 milijuna. Ušla sam unutra...vaaaaauuu...ja sam u raju...
Ne samo hodnici, nego cijeli zapadni dio te kuće je u ogledalima...raj...poželjela sam tamo ostati odmah i više nikada ne izaći. Naravno, prokrijumčarila sam nekoliko grama koke i 3 tabletice tripa iz Hrvatske a da ovi nigdje nisu skužili. A budaleeeeeeee....
I pojela sam sve. Onda su ogledala postala još ljepša...bistrija...čišča...zaspala sam.
Nakon nekoliko sati (ili dana, nemam pojma) kad sam se probudila, čak sam bila pri sebi i bilo mi je vrijeme da zađem van. Da pogledam i ostatak kućerine. Al sve je u ogledalu, k vragu, kako da izađem van?! Ok, vidim vrata, krenem prema njima, kad ono ogledalo! Idem na ta ista vrata samo s druge strane, ono opet ogledalo! I ajde, valjda psećom intuicijom sam našla prozor. Imam lijepi pogled na sva susjedna dvorišta. Vidim Britney kak mijenja pelene. Uzimam mobitel i zovem 911.
-Halo? Upomoć, izgubila sam se u kući, možete li me izvući van?
Sljedećeg dana, na naslovnici nekog časopisa vidim sebe kak telefoniram na prozoru. Ispod mene piše PTIČJA GRIPA HARA LOS ANGELESOM U članku piše:
Naravno da na ovom podrućju nema ptičje gripe, ali ako bi ikada došla, naša slavna manekenka bi se mogla razboljeti prva. S pilećim prsima i ostatkom svog tijela veličine vrapca jedva se vidi u ogledalu, a sa kokošjim mozgom od ogledala se ne odvaja pa ne zna izići iz kuće. Možda je jedino mogla dovući svinjsku kugu iz svoje države, al ipak, i svinja zna pronaći izlaz.
Kažu da sam ja to krivo pročitala jer sam bila pod raznim drogama, tak tvrde. I tvrde da uopće ne spominju ptičju gripu ni svinjsku kugu. Novinari bi za takav članak dobili otkaz. Zapravo je pisalo da sam samo glupa kao kokoš, i da je svinja pametnija od mene. Sad smo Paris i ja 1:1.

- 19:37 - komentiraj (30)

petak, 27.07.2007.

I wana be just like Barbie...That Bitch has everything!!!

Image Hosted by ImageShack.us
Da...danas sam razmišljala.
Tko bi reko da ja znam i to? Pa recimo da sam se promijenila...do kraja. Zna se na šta mislim
manekenka->emo->glupača
I šta sad? O čem da ja pišem, kad u ovom trenutku moj je život dosadan. Dobro je biti glup. Dapače, živimo u takvoj zemlji gdje to nije sramota. Kad si pametan, držiš se svojih ciljeva i žuriš se ispuniti ih. Ja nemam ciljeve, ili...ček da razmislim...imam->udebljati se ili smršaviti opet nemam blage. I kad si pametan...dosadan si. Ne radiš stvari koje druge zabavljaju. Pa tako sam ja...evo danas...čista. Nema droge koja bi me oraspoložila da se udam na cesti ili nešto slično. Nisam ni emo. Mislim da sam u pubertetu. Kad su mi to govorili nisam prihvaćala. Kad su mi rekli da ću se fizićki razviti u ženu, išla sam na dijetu da bih to zaustavila. Uspjela sam i postala svjetski poznata. Da sam dopustila da me pubertet uzme u svoje šape i napravi iz mene malo široko derište želetinaste mase, sad ne bih mogla partijati s Paris, Lindsay, Kate ili Britney. Zapravo već dugo nisam s njima...rebala bih skočit do njih u Dubrovnik da ih posjetim. Sam nisam sigurna jesu li u Dubrovniku ili negdje drugdje? Rekle su da su tamo di se pije najskuplja kava u državi.... Kad sam već kod puberteta, htjela sam reći da sam ušla. Otkad nisam više manekenka, proširili su mi se bokovi. I grudnjak mi je nekako popunjen, ne moram više stavljat puno vate u debeli push-up. Ne znam kako mi je to uspjelo. Možda kad razmišljaš sve raste i širi se...nema veze.
Ja sam sad velika i ozbiljna žena. Mogu sve što hoću. A vidjela sam danas u gradu enu koja nosi majicu s natpisom: I wana be just like Barbie...That Bitch has everything!!!
-Mislim si- pa kaj ona oče bit ko ja? Koka, zabrijala si si malo pogrešan film. Ti nikada nećeš moći biti kao ja. Nikada. Zapamti to. -I onda se sjetim -pa kaj ja jesam Barbika? Možda budem za koji dan kad narastem u pubertetu. Te Barbike fakat imaju kaj pokazat, ja sam ravna ko štrik. Al čak i on ima neke izbočine po sebi. Uglavnom, htjela sam reć kak ja tu majicu nikad ne bih obukla.

- 20:08 - komentiraj (89)

ponedjeljak, 23.07.2007.

Kad se zaljubiš u nekoga...tko nije za tebe...koga ne možeš imati...ni na koji način...onda ja radim scene

Free Image Hosting at www.ImageShack.usOn...zgodan...jednom riječju –jednostavno božanstven...
Taj njegov pogled...ubija me...njegove smeđe oči...prodiru kroz moje...ne mogu više disati...izluđuje me...njegova plava, pomalo smeđa kosa...posvuda...njegov dodir na mojoj koži...ostavlja tragove...njegov zadah...podsjeća na...uvijek znam što je jeo...njegovi oštri zubi...ah...tako je sladak kad me gleda kao da me želi...kad uz to pokazuje koliko ima zdravih zubiju...kad mi pokušava reći nešto...a ne može...pa se čuju samo zvukovi...kao da mu je teško...ah...

Ona...zgodna...jednom riječju-stvorena za njega...
Izgleda savršeno...također plavuša...ah...ponovno plavuša...samo svoja...i njegova...sa upalim pogledom...uprtim samo u njega...njene ruke drhte...od želje da mu skine...krpelja sa vrata...odjevena u krzno...koje je ukrala od Naomi Campbell...kako bi bila više sličila njemu...i sad...kreće u napad...mora...i želi ga ukrotiti...spremna je učiniti sve...kako bi bila zadovoljna...

-Da, to samo ja i moj novi pas. Sama sam si dala posao i proglasila sam se šetačicom pasa. Moj stari pas je već stari, nije zanimljiv.
Šetala sam neki dan ulicom, kad ono...nešto veliko...krzneno...leži na podu. Rekoh, što god da bilo, uzet ću. Pomislila sam da je možda ispalo Vlatki Pokos, ona voli te stvari. Došla sam do tamo i pogledala...on je pogledao mene...tužno... Žena do mene počne vrištati i viče- Ovaj pas reži, nekoga će ugristi! Zovite šinteraj! –a ja sva u panici primim psa i trčim doma. Sva sreća živim blizu. Ugrizao me je. Boljelo je. O tome sam slušala cijeli život od frendica...da...ljubavni ugriz...i sad ga imam. Tako je sladak...samo što se boji...da ga pripitomim bar na kratko, otišla sam do jednog znanca koji je prije 37 godina pobjegao iz ludnice, pa kopa okolo zemlju i traži kosti, skuplja ih i pravi nakit. Uzela sam jedno ljudsko rebro. Zato jer je mene ugrizao pa sam zaključila da voli ljude. On se smirio a meni njegova ljubav nije dala mira. Odlučila sam.
Otišla sam u kapelicu gdje sam se kao prvi put udavala. Znala sam da nas onaj čovjek sad mora vjenčat jer je ovo stvarno ljubav...Došli smo on i ja do tamo. Stojimo pred kapelicom, jer ja nemam pojma di je ulaz.
-Trebate nešto? –upita netko iza mene ljubaznim glasom.
-Da, hoću se udat.-rekoh na brzinu okrenuvši se vidjevši mladog dečka koji je na sad na faksu a hoće postat svećenik.
-Ss s sad ću ja...samo malo...p p pp pozvat ću nekog...tko bi to mogo o oo obavit...-reče mucajući i buljeći u mene. Nakon nekoliko minuta, vrati se on sa onim istim koji me nije htio vjenčat. I reče:
-Idem te vjenčat na brzinu, da mi više ne dosađuješ! Kako se usuđuješ uopće, jednoga dana će doživjeti kaznu! Božju kaznu! –dere se a ja ponovno niš ne kužim. Ko prošli put. Onaj mali stoji iza mene. Zbunjen. Zna on tko sam ja. Zato mu se sviđam. Pa me šnjofa. A moj budući muž da je pametan ugrizo bi ga. Al ne, ima on svoju kost.
-Tko je mladoženja?
-Moj pas.
-Nemoj opet...pozvat ću paparazze, pa'š ti vidit šta je vjenčanje. –Ja fakat nisam znala da svećenici znaju tako pričat.
-Ajde mali stani da te oženim za nju, ajde, bit će ti dobro, bogata je ona! –i gurne on maloga kraj mene, kao mi smo par! Ne, ne,ne, to ne može biti...moj pas je moj muž!!!
-Ne, ja se neću udat za njega!
-Ali moraš! On hoće! –on zadovoljno poput psa klima glavom. Cure mu sline.
-Ne, zvat ću policiju! –Čim sam to izgovorila , moj pas se digne i počne šnjofat ovog starog svečenika koji je već započeo s obredom. Gledam ja ne mogu vjerovat. Moj pas se zavuko ispod njegove halje i izvukao vrećicu bijelog...naravno vjenčanje je prekinuto. Svećenik je pobjegao jer se boji policije. Mali za njim. I sad...otkrila ja svećenika drogeraša. A pametan moj pas-muž. Podijelio on to samnom. Sad smo svi sretni i zadovoljni. Nasnifani. I nismo u braku.

- 19:07 - komentiraj (90)

srijeda, 11.07.2007.

Odlučih postati dobra osoba, pa podvih rep i ....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Da...teško je biti emo...iako sam na neki način navikla na sve te ovisnosti...ipak je to teško. Zato sam odlučila biti dobra. Prvi korak za to je da naučim kuhat (pitam se za koga)
I idem u Konzum. Sjetila sam se da je moj susjed hranio mog psa dok sam ja bila emo. Pa bi bilo dobro da ja već jednom preuzmem brigu. Skuhat ću mu Darling.
I tražim ja tamo po policama Darling, a pokraj mene stoji neka žena sa ogromnim prenatrpanim kolicima i priča na telefon.
-Pa to je nemoguće!!! Ja hoću radnike!!! Već mi idete na živce s tim bolovanjima i godišnjim odmorima?! Ako se za 2 sata ne pojavite na svojim radnim mjestima, pozdravite se sa godišnjm i dobivate otkaz!!! – i ženka napokon zaklopi svoju preklopnu Motorolu i primi se za glavu kao da joj nije dobro. Mislim si, bit ću dobra, bit ću dobra, bit ću dobra...i odem do nje i pitam je je li dobro i treba li joj pomoć.
-Da, treba mi pomoć! Hoćeš li biti tako ljubazna i prihvatiti radno mjesto...
-Molim?!
-Ja sam šefica Kraša, a sve su mi radnice otišle na godišnji i vuku se po bolovanjima, hoćeš li...
-Da naravno! Kolka je plaća? –upitam ju noseći joj se u facu sa znatiželjnim izrazom lica.
-Ma...primljena si. Dođi sutra u 6. –reče nevoljko a ja skačem od sreće.
I doma sam se primila posla, tj. Kuhanja. Pa znam ja kako se to radi. Stavljam sadržaj konzerve u staklenu čašu iz koje pijem vodu. To je jedino posuđe koje imam. I sad se to mora dinstati. I dinstalo se to, sve dok čaša nije ekspoldirala, a sadržaj Darlinga umjesto u želucu mog psa je završio na zidu. Nema veze, bude ga susjed opet hranio.
Jedva sam dočekala svoj prvi radni dan. Znala sam da neće biti kamera, fotoaparata uprtih u mene...glamura pa sam se obukla priladno, rozu minicu s rozim sakoom i kosu sam digla u punđu i stavila rozu kapicu. I roze škljocave cipele. Izgledam kao stjuardesa, ali ipak radnički.
I odlaim do svoje šefice koja nije nimalo zadovoljna mojom odjećom. Nabila na mene neku bijelu kutu , bijele neudobne klompe i na glavu bijelu kapu! I to sve 10 brojeva preveliko!!!
A kaže da je to najmanje koje ima. I dobila sam posao...Moram mjenjat ženke koje su na lažnom bolovanju. A kvragu, mislila sam da ću mijenjat nju...šeficu. Al kaže da bih trebala bit zadovoljna jer sam dobila malo elitniji posao. Dakle, moram ić od linije do linije i pregledavat kvalitetu keksi i ocijenit ih. I tako idem ja...divim se tim ženama, one rade...i vidi se na njima da rade...njihove oči su umorne, ruke drhtave, lica ljepljiva pd znoja (ne radi ima klima, al nije ni bitno, ionako su zamjene) jedva stoje ispred mene i čekaju moje ocjene. Mislim, pa ja imam elitniji posao, smijem ih malo...hehe. A ja ko navijena, uzimam paket po paket i vičem: Ovo je dobro, ovo je dobro, ovo je dobro, e, ovo nije dobro!-i bacim sve to na pod. Sve se rasipalo,raskeljio... Mislim, pa ja imam elitniji posao, smijem ih ponižavat. I sad sam ih ponizila, morale su se sagnut nisko i pokupit sve i oprat pod, i napravit novu seriju i naravno, ostat radit prekovremeno. I ja tako napravih po svim linijama...to je užitak kad si u eliti, da te svi pozdravljaju sa strahopoštovanjem, a ja njih gledam svisoka...pa kad sam viša od njih svih za glavu. Kad sam gotova s poslom, dođem do svoje šefice...umorna. Ona me namrgođeno gleda ko vrag i izdere se:
-Van, štakorico jedna koščata! Van iz moje firme! Napravila si više štete i nereda od ovih sa bolovanjima i godišnjima! Ne želim te više nikada vidjeti, čak ni u Konzumu!!!-ona se dere, a ja niš ne kužim. Okrenem se i idem vanka. Ona se i dalje dere, čak i trči zamnom:
-I vrati mi odjeću!!! –Da,naravno.-rekoh ljupko nastavim šetati dugačkim hodnikom do izlaza. Odjeća je ionako bila 10 brojeva prevelika pa je sama spala s mene. Sa strane sam čula komentare: Uuuuuuuuuu...koja mačka!!!
A ja zadovoljna, kao mačka, podvila rep i mirno izašla iz Kraša-tvornice užasa i mnogo kalorija. Bez plaće.

- 21:29 - komentiraj (156)

četvrtak, 05.07.2007.

Wake up! Just don't sleep, pleeeeaseeee...

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-05Probudila sam se jutros s užasnom glavoboljom (pitam se od čega,ili od alkohola, ili mi se mozak povečavam otkad pišem svoj život na internetu ili je nešto treće). S gipsom na nozi. I tko bi onda bio pri punoj svjesti! Odšepam na štakama ja do kupaonice, pa misleći da idem u svoju sobu zalutam kroz kriva vrata van i ravno u susjedov stan. A šta mogu, jedva vidim, još da tražim razlike među totalno jednakim vratima?! Dobro, on me nije vidio, bio je previše zauzet,hrvao se sam sasobom tamo na krevetu. Bila sam pristojna i nisam ga gledala. Otišla sam navodno u 'svoj ormar' i zdipila neku majicu, bilo koju samo da ne hodam gola uokolo. Crna je, što mi odgovara i piše K o, pa R naopačke nemam blage zašto, valjda tiskarska pogreška i N na kraju. Nije bitno što to znači, idem van. Izgubila sam negdje jednu štaku...ma nema veze, pa manekenka znaju najbolje hodati. Ne sjećam se svega...žao mi je...recimo CENZURA, da ne bih izmišljala sad nešt, jednostavno se ne sjećam. To je zbog onog bijelog iz prozirne vrećice sa puuuuuuuuno kalorija.
I onda evo me opet k sebi. Nosim svoju tešku nogu po nekoj ulici i kad više ne mogu jednostavno sjednem na pod. Izgledam jadno. Tako izgledamo mi...emo ljudi. Prema meni ide hrpa nekih crnih rokera s dugom kosom. Mislim da se sviđam jednome. Vidim kako me gleda. I maše svojim velikim repom.
-Hej ti, ne gledaj mog cucka, nego gledaj mene!
-Aha, znači tebi se sviđam...-rečem i oni se svi puknu smijat.
-Začepi! -Izdere se na mene. -Nego, ideš na Korn? Pa žicaš za cugu?
Sjetila sam se da su pederi Ameri koji su mi kreirali odjeću za revije govorili riječ korn kad su jeli kokice. Pa me valjda zovu na kokice.Znam da ne mogu to jest, ali idem, možda si nađem dečka.
Pita on mene: -A jel imaš ulaznice?
A ja se izderem onim američim naglaskom prasnuvši u smijeh: -Pa šta će mi ulaznica za Korn?-i puknuvši se svi smijat. Na kraju ništa nema ništa od mojih kokica. Očito su Ameri glupi. Odveli oni mene na Salatu gdje je bila ogromna buka. A ja ni Salatu ne jedem... Pošto nismo imali takozvanu ulaznicu, ugurali smo se kroz neke ljude i onda smo kasnije čuli da nas lovi murja. Mi pijemo...šmrčemo...skačemo...njišemo se...plačemo zajedno a murja nas lovi i ulovi kad buka prestaje.
Njih su kak su mi rekli strpali u kavez. Šteta ih je. Ako su u kavezu...moj susjed je prijatelj životinja, lako će ih izvuć. Ja sebe već jesam. Ne znam kak ali jesam.
...O fuck...pa ovo je sve bilo prije par dana!!! Shit, opet sam prespavala...

- 19:17 - komentiraj (54)

nedjelja, 01.07.2007.

Nitko neće biti bolji od mene! ha!

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-07-01Došla sam doma iz bolnice. Nakon tjedan dana. Rekli su mi kad sam došla da će me pustit pod uvjetom ako za tjdan dana dobijem još 1kg. Po njima je to nemoguće u tom stanju. Dokazala sam ja njima. Idu oni mene vagat. Imala sam 42kg dok sam došla, kad ono sad 43.5kg! Povjerovale budale i pustile me. A ja našla tamo negdje, ne sjećam se gdje neke kuglice, teške, kažu da su od olova, i stavila jednu u čarapu, jednu u usta, jednu u gaće. I dobila kilu i pol.
Sjedim u autobusu i vozim se doma.Pokraj mene neka klinka koja je očila da smo jednake veličine. Samo što njena kilaža odgovara njenim godinama i visini, a meni navodno ne. I mozak mi je na slamku ispila pričajući i prepričavaući kako je ona postala balerina. Nisam je mogla više slušat pa sam joj nabila jednu žižu u usta. Mala povukla i zakašlkala se. Kad je vidjela šta drži u rukama, pala je u nesvjest.
Tako je! Trljam ruke od zadovoljstva, riješila sam je se. Došla sam doma još s njiom na pameti. Iako ju njena mamica sad negdje vozi na Hitnu,
što znači da nije blizu mene, još me bole živci.
Pa bit ći i ja balerina, i to bolja od nje! Ja neću ići na tečajeve da se pokaže da sam nesposbna, ja ću trenirati sama.
Dakle, imam balerinke na nogama,oko vrata perjani šal i u ustima extasy. To je dovoljno za početak.
Idemo jen, dva, tri...stojim na jednoj nozi, radim vagu...tako je...
zapravo lovim ravnotežu...jen, dva, tri...
sad ću skočit i napravit špagu u zraku...Hop! Tres!
Pak sam sad nogu slomila. A beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!

- 16:58 - komentiraj (25)

utorak, 26.06.2007.

'Vampires will never hurt you'

Image Hosted by ImageShack.us
Shot at 2007-06-26Totalno shrvana, umorna od života...ležim na podu ispred telke. Rulja se razišla, već su rani jutarnji sati. Osjećam se tako...kao da bih napisala pjesmu ali nemam ja mozga za to. Nemam što radit. Praznina u meni me ubija. Grozno je to.
Glava me ubija...
mučno mi je...
vrti mi se...
ponovno palim telku...
kad ono dokumentarac o...vampirima.
Blago njima. Oni nikada ne umiru...a ja...osjećam se kao da ću dušu spustit...ali pogledaj:
1.Oni ne umiru. Zato su besmrtni.
2.Oni su lijepi. Nitko im ne prigovara (nitko se ne usudi=riješila bih se ljudi koji me slikaju)
3.Emo su.
Ustajem. I dalje mi se vrti. Ali idem. Idem pit vodu u kupaonicu. Tamo je ogledalo.
Gledam samu sebe, tj. lika bez lica. Stvarno, nema me. Toliko mi je lice mršavo da se ne vidi. Ne postojim.
Jednom rukom naslonjena na umivaonik, drugom cljam čašu prema ustima pogledom uprtim u ništa. Sve tri ruke mi se tresu i vrtim se...
u krug...
širim ruke...
lijepo mi je...
osjećam se poput...
leptira...
letim...
i padam. Budim se ugledavši krv oko sebe. Čaša je razrezala moje vene. Panika!!!
Što sad, ništa ne kužim. Dižem se i stojim, gledam voju krv na pločicama sa željom da postanem besmrtna. Nekoliko me koraka vodi do..toga...svijeta kojem pripadam.
Saginjem se na pod...i ližem s pločica vlastitu krv. Ukusno je...lijepo mi je...i opet gubim svijest.
---------------------------------------------------------------
Budim se u bolnici. Našao me neko klinac koji mi je provalio u stan da me opljačka. Bio je tako bezobrazan da me prekinuo u besmrtnosti. Sad sam na infuzijama. Dijagnoza: krvlju pokvaren želudac.
Pošto moj želudac više ne prihvaća ništa osim vode, krv ga je uništila...
To se zove besmrtnost.

- 19:08 - komentiraj (25)

srijeda, 20.06.2007.

Uspijela sam u svom naumu;ja sam opasnost za ljude;štikla nije pukla

Image Hosted by ImageShack.usMi se veselimo što smo napokon u braku. Oko nas stoji, smije se i fotografira nas cijelo krdo bizona,.tj. ljudova. Kad vidim, iz cijele te hrpetine bića, gega se prema nama jedna prasica s plavim minivalom. I pregačom. Ja to tako vidim jer još trip djeluje.
Moj muž kaže: ups! to je moja stara!
-Kujo jedna, kako ti samo utječeš na moje klince? Što si to učinila od mog sina? A ostalih pet samo čeka na red za tebe!!!
Ona se dere na mene na sav glas, a ja ništa ne kužim. nije mi jasno kako to da svinje mogu govoriti. Gledam ga kako ga je primila za ruku i doslovno odvukla od mene. Nismo se stigli ni nafiksat zajedno. A kvragu...evo čujem oko sebe...pa nisam ja znala da je maloljetan!
Ko mu je kriv, šta ga nisu prije napravili.
Ništa, idem doma. više nemam šta tu radit. Ljubav mog života je otišla k mami popiti čašu mlijeka prije spavanja.
Iso miki...koja gužva oko mene...ko na nogometnoj utakmici...
svi zure u mene, slikaju me, a ja poziram s majmunskim facama, jer se ja tako sad vidim.
Guram se prema svom stanu, a i ne moram. Ljudi se sami miču od mene. Rade put ispred mene. Gledaju me kao da sam pala sa Zemlje. A dobro, znam i zašto. Opet teturam i smrdim. Ali ne i sebi. Sebi mirišim. Po pivi koja me podsjeća ne njega...
homića koji nas je vjenčao.
I dalje se radi sve veći put ispred mene. Miču se od mene s izrazom gađenja na licu. Čepe noseve. Kao da sam opasna za njihove živote, ja sam predstavnica neke nove, neizlječive bolesti.
TRES!!! -okrenem se i vidim par ljudi kako se valjaju po podu. Viknem: budale male, zar ne znate koliko dolje ilma bakterija?!- i puknem se smijat i zateturam još jače. Kažu da su se onesvijestili od mog smrada.
Uspijevam nekako doći do svog stana, guram se, ali ljudi se ionako sami od sebe miču tako da nema potrebe. Neki i trče zamnom. To su oni koji me vole slikat i postavljat puno pitanja.
Napokon sam doma. Sjedim u svojoj staroj fotelji uprljanoj farbom za kosu. Palim telku da se odmorim, pojačam do kraja te dosadne vijesti da nadjačam zvuk lupanja po mojim zaključanim vratima.
I vidim sebe...sebe kako paradiram s cigaretom i mužem...
Iso miki...ja sam na telki!!! Hej, ja sam na telki!!!!!!!!! hehe, ja sam na telki! Ju-hu! ja sam na telki...
Znači uspjela sam u svom naumu. Uspijela sam bit u središtu pozornosti. Hehe, sad me svi znaju.
I za čudo vražje, nije mi pukla štikla. Već sam pomislila da je. Jer kažu da je slava pretežak teret. Za mojih 40-ak kilograma sigurno jest.

- 20:00 - komentiraj (22)

subota, 16.06.2007.

Sasvim je u redu drogirati se, pa to je zdravo!

Image Hosted by ImageShack.usStojim ja pokraj njega. I on pokraj mene. Malo sam si popila jer mi je nudio, ali kad mi je već budući muž, mogu uzet. Platila sam svećenika da nas vjenča, ali nije htio. I neće. Budala, ne zna on što je ljubav. Ne smijemo ni uć u kapelicu. Ali doći će moj prijatelj, inače homoseksualac po zanimanju. A privatno je modni kreator i metroseksualac.
Čekam ja pokraj njega. I on pokraj mene. Vidim i njega i mene kao dvije mačke. To je zato što je on moj budući muž pa od njega smijem uzeti trip. Poljubio me maloprije dok još uvijek čekamo. i sad će mi puknut peta. Kaži da kad te netko poljubi francuski da ti raste trbuh. Znači trudna sam, što znači da ću se udebljati. Moja štikla to ne može izdržati. Evo i mog prijatelja. Stoji ispred nas. Ispred kapelice. Već se sakupila masa ljudi i fotografiraju nas. Vjerojatno su to turisti koji glume paparazze.
Ljuljam se ja pokraj njega. I on pokraj mene. Ne možemo više držat ravnotežu. Maše moj prijatelj cigaretom iznad nas i kaže: u ime koke, i marice i štikle presvete, popuši cigaretu do kraja! -I da mi cigaretu (čitaj:marihuanu) da je on i ja popušimo zajedno. To je umjesto prstenja. Nije bilo pitanja kao: uzimaš li... jer da nismo sigurni da se uzimamo ne bi bili ovdjje gdje jesmo. Sad je sve gotovo. Idemo doma. Ne, prvo u hotel, (čitaj:prvu praznu pseću kućicu na koju naiđemo.) I onda se idemo rastat.

- 23:20 - komentiraj (20)

srijeda, 13.06.2007.

Schok of wedding, shock of wedding...

Image Hosted by ImageShack.usIzašla sam van na ulicu. U onaj kvart gdje inače izlaze propalice. Zbunjena sam. Nisam navikla na tu vrstu elite. Nema glamura. Nema piste samo za mene. Vidim da po njoj hoda stotinu ljudi, a mene inače voze tuda u autu da se ne uprljam. Nema reflektora koji su uprti samo u mene da me osvijetle, da ljudi vide da sam ja glavna. Zato moram nešto poduzeti. moram učiniti nešto da budem u središtu pozornosti jer me ovdje nitko ne primiječuje. Kao da me radio staklar. Uzimam neku staru poderanu i iznošenu, ponajprije smrdljivu cipelu iz smeća i obuvam je. Sad ana jednoj nozi imam staru cipelu skoro bez džona a na drugoj štiklu koja košta toliko da kad bi je netko prodao, mogao b mirno živjeti godinu dana.
Još nisam cool. Zdrapala sam svoju crnu majicu do iznad pupka. Zebu me leđa, ali sad sam napokon cool. Idem bit u središtu pozornosti. pitam nekog pijanog pankera hoće li se vjenčati samnom. Hoće. idemo se vjenčati. On je šokiran. Više ne može govoriti. Bit ću u braku 56 sati. Ne smijem kraće jer ću oboriti Britneyn rekord i postat ću slavna po tome što sam obnovila napravljenu glupost.

- 13:39 - komentiraj (15)

subota, 09.06.2007.

Postajem emo

Image Hosted by ImageShack.us Moram se udebljati. Samo nekoliko kilograma da mi mast pokrije kosti. Tada opet idem na dijetu. Pojela sam čak dvije cijele jabuke (jednu sam povratila) ali inače jedem samo pola jabuke. To je bio samo doručak. Za ručak danas pijem Cedevitu, inače pijem samo vodu. Izbacujem iz stana svih 175 pari cipela kako bih zaboravila manekenstvo. Ali neću izbaciti svojih 208 najdražih haljina i kompletića sa konfekcijskim brojem 0. Kad jednoga dana ponovno krenem na dijetu trebat će mi.
Sad idem bojiti kosu. Bit ću crnka jer kažu da su plavuše glupe. Ako se pofarbam neću biti glupa. I pofarbat ću se sama da ne bi rekli neki da sam ne sposobna i da me moraju drugi uređivat. Koliko vidim, izgleda da se boja nije baš ne prima. Izgleda grozno. Ali tako to treba bit. Izgleda kao da mi se ptica pokakala na glavu. I sad idem bušit obrvu. Bušit ću je sama jer mi je žao dat novce nekom smrdljivom majmunu koji će mi samo zabit iglu u glavu. To boli. Naljepila sam dva cirkončića da izgleda kao piercing. Na čelo si crtam strelicu prema obrvi i pišem PROBUŠENO!
Počinjem se oblačiti u crno. Ružičasto mi više ne pada na pamet. Ali moram otići sa frendicom na kavu koja ima rozu pudlicu da joj rečem kak se ona jedna ženka danas obukla. Katastrofa!
Kupit ću si zmiju za kućnog ljubimca. Onog pekinezera koji se zove Tinkeberl ću prodat nekoj sirotinji na cesti.
Imam dugačke nokte. Umjetne. Grist ću ih svako juto za doručak. Sad me već polako šarafi u trbuhu. Vjerojatno mi želudac ne prihvaća Cedevitu. Ili mi fali željeza. Jest ću čavle za ručak.

- 00:28 - komentiraj (16)

četvrtak, 07.06.2007.

Ups! Izletilo mi rebro van,sad ću dobit otkaz!!!

Image Hosted by ImageShack.usSjedim na nekom jadnom stolcu koji se vrti, ili točnije, neki se ljudi vrte oko mene. Šamaraju me po licu nekim bojama i čupaju mi kosu nekim oštrim stvarima. Gledam se tužnog lica ispred sebe u ogledalo i vidim konjsku facu. Oči su mi upale, ali sve se to da srediti. Ruke mi drhte...gladna sam, ali neću ništa jesti...pri samoj pomisli mi se želudac okreće. I onda me dignu sa stolca kao staru krpu i šalju me u drugu kućicu. Hodam, teturam lijevo desno na poteticama od 15 centimetara, slušam divno pucketanje svojih kostiju...
Tamo trgaju sve s mene, a ja mirno stojim kao bukva. Pa me oblače u neku čudnu odjeću koja visi s mene ali mi baš lijepo stoji. Pa opet to svlače jer im se ne sviđa. Mene ne pitaju za mišljenje. Pa me gledaju, ogledavaju...stavljaju mi žilet oko vrata kao privjesak, u slučaju da želim sve ovo prekinuti. Nude mi neku malu vrečicu s nećim bijelim...kažu da je to slatko kao šečer i da će mi to dati energiju. Ali ne, ne smijem to uzeti, ima previše kalorija. I onda, gledajući me, uzviknu: Ova ne može, vide joj se sva rebra!
I padne mi sve u vodu. Sad idem doma, prije toga idem bljuvat. Bit ću ljepša. Jer ja sam manekenka.

- 21:37 - komentiraj (11)

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.